Dosla sam da napisem da sam lose i anksiozno i da osvijestim tu svoju anksioznost i malo se pozabavim njome kako bih bila siguran lider svom djetetu. Jer to je ono sto joj sutra od mene treba, ne isprepadana majka, nego siguran lider. Ako ja budem u redu s tim sto ona ostaje i njoj ce biti lakse. Brinem se i normalno je sto se brinem. Ostaje cijeli dan, nikad nije ostala cijeli dan. Nikad nije bila toliko dugo bez dojenja. Nikad u svom malom zivotu. Brinem se kako ce tamo jesti, hoce li htjeti, hoce li joj biti ruzno. Brinem se jer je danas bila neraspolozena a ne znam razlog. Brinem se jer sam joj danas bila potrebna. Normalno je da se brinem. I normalno je da kroz ovo prodjemo. I normalno je da je i njoj tesko i da place. Ovo je tesko. Pocetak je tezak. Razdvajanje je tesko. Ali mozemo mi to. I ona i ja. Utjesit ce je odgajateljice. Ima razne igracke. Ima drugu djecu. Mozda ce joj biti zanimljivo. Nije dugo iz kuce izasla kako treba, mozda joj  malo raznolikosti dobro dodje. Samo 2 dana do vikenda. Jedva cekam vikend. Trebam joj napraviti neki kalendar, neki vizualni prikaz da zna kad ide a kad ne u vrtic. Prezivjet cemo… A ako bas krene po zlu, uvijek me mogu i nazvati. Uvijek mogu prekinuti s poslom i otici po svoje dijete. Sutra cu nadam se ranije zavrsiti i otici po svoje dijete. Lakse mi je.